U utorak 10.03.2020. Milena Hanžek :) i ja uputili se na Crnopac, ovog puta medeni. Postoji više planova što se tiče speleologije pa se na kraju skupilo dosta stvari koje ćemo trebat nositi, od hrane do opreme za istraživanje koje nije bilo malo. Što se prognoze tiče, optimistično zbog sunca, malo manje zbog stupnjeva koji se kreću oko nule i tu i tamo koje jače strelice sa sjeveroistoka.

U petak (21.02.2020) navečer krenuli smo iz Zagreba sat i pol kasnije od planiranog, opet standardan dogovor bez stajanja u dućanu koji svaki put završi nabavkom prije autoceste Zagreb - Karlovac. U Gračacu smo oko 23:30, na okretaljci na Crnopcu smo oko ponoći. Zoran Bolonić Coki, Danko Cvitković Pješak i Nela Bosner ostaju spavati na okretaljci. Stipe Maleš Vuk, Sara Anđela Perić, Nicola Rossi i Nikola Hanžek su se uputili prema isturenom logoru kako bi ujutro čim odmorniji i bliži ulazima jama mogli krenuti u istraživanja.
U subotu Coki, Pješak i Nela rekognosciraju po crnopačkom kršu dok Vuk, Hanžek, Nicola i Sara odlaze u podzemlje.

Tlocrtni prikaz Jamskog sustava Crnopac i jame Muda Labudova s rezultatima istraživanja 21. - 23.02.2020.

Autor: Teo Barišić

Godina 2020. po mnogo čemu će biti posebna za SO HPD „Željezničar“, a posebice po tome što je prošlo 70 godina od osnutka našeg Odsjeka. Davne 1950. godine osnovana je Špiljarska sekcija pri PD „Željezničar“ nakon što je nekolicina članova prešla iz Špiljarske sekcije u PD Zagreb Matica. Prvi sastanak koji se smatra i datumom osnivanja, održan je 4. svibnja. Godinama koje su slijedile naš Odsjek susretao se s mnogim izazovima koji su nas doveli ovdje gdje jesmo danas.

Činilo se kako se nazire kraj topografskog snimanja ponora Sušik pa smo odmah početkom godine požurili što prije odraditi sve što je ostalo.

U dva vikenda, ipak smo otkrili da ćemo i ove godine posvetiti pažnju i vrijeme Sušiku. U dvije akcije, zatvoreni su svi suhi upitnici u bočnim kanalima, dok je sifon odlučio pružiti još neke mogućnosti.

Vrhunski speleološki rezultat iz 2019. i otkriće jamskog sustava Crnopac odlično se poklopio s obljetnicom 70 godina HPD-a i SO-a „Željezničar“ koju obilježavamo u 2020. godini. Pripreme za sudjelovanje u Putu ekspedicionizma podrazumijevale su, između ostalog, nastavak istraživanja na prostoru Crnopca odnosno speleoloških objekata oko jame Oaza gdje se specifičnom morfologijom mikrolokacije uočio prostor koji se pruža od ulaza jame Oaza prema logoru na jami Vjetrova i gdje je prethodnim rekognosciranjem u 2019. godini otkriveno nekoliko jamskih ulaza. Osim toga, analizom je utvrđena vjerojatnost da se ti objekti u nekom trenutku mogu spojiti sa jamom Oaza i pridružiti jamskom sustavu Crnopac.

Dok svi mirno spavaju nedjeljom ujutro, šesteročlana ekipa od koje je jedna Milena koja izlazi iz noćne smjene i skupljamo ju po putu, a ostatak čili i odmorni Hanžek, Vuk, Sara, Nicola i ja (Valerija), zapućuje se u smjeru Drežničkog polja po zadnje metre u ponoru Sušik. Iako su nas htjeli demotivirati nekom tamo vodom koja je sigurno sad u ponoru, odlučili smo sami se uvjeriti možemo li ili ne možemo odraditi naše istraživanje. Po putu se opskrbljujemo tekućim zlatom (odležano Karlovačko) i promatramo zaravnjene površine na kojima ne vidimo vode, te se već zamišljamo svatko u svom kutu blatnjavog kanala.

Zabrijavanje na možda zadnji sunčani vikend na Crrnopcu krenulo je još prije dva tjedna. Kako se vrijeme pripreme za teren približavalo sve više ljudi je ušlo u loop euforije i odlučili se za Crnopačku raskoš. Krenuli smo u petak navečer, klasično, ne na vrijeme u postavi: Hanžek, Lea, Zrinka, Babić, Coki, Boltek, Josip, Mišur, Nicola, Vuk, Sara, Mrki i ja. Na putu do tamo slušali smo podcast Mrki koji srećom nije stao do Gračaca pa nismo morali trošiti radio.

Vikend 4.-6.10.2019. proveden je u istraživanju ranije nađenih objekata i rekognosciranju na Crnopcu.
U petak predvečer na put kreću Hanžek s Bilijem, Mrki, Kiki, Zrinka, Sara, Vuk, Lana i Ruđer s mlađahnom kujicom Burom, koja se prvi put suočila sa Crnopcem.

U subotu 14.9.2019. predvečer, oko 18h, skupio se tim ispred Željezničara kako bi otišli do ponora Sušik, gdje bi prespavali i idući dan odradili posao. Sudionici u ovoj akciji bili su Ivan Vidović, Kristijan Hmura, Matea Talaja, Nela Bosner i Nicola Rossi (ja). Do šumice nedaleko od ponora gdje postavljamo logor stigli smo oko 21h, tamo zapalili vatru, postavili spavaća mjesta i ostatak vremena sjedili uz vatru pričajući i praveći žar za roštilj.

Ovaj puta dobar posao u Sušiku obavili su Vida, Tila, Nicola i ja (Vuk). Nismo se baš žurili, bilo je lipo vrime i laganini izlet pa smo stali malo pit kavicu u Karlovac i tako to. Na lokaciju smo došli nekad iza podne, podijelili se u ekipe i krenuli radit.

U pravo jesensko maglovito nedjeljno jutro, dana 29.09. 2019.,  osmeročlana postava sastavljena od iskusnih tragača (Mea, Milivoj i Boltek) u jednom vozilu i nešto mlađih, ali ne nužno i neiskusnih članova (Ruđer, Lea, povratnica Zrinka, Barbara i rudlavo stvorenje zvano Bura) u drugom autu, zaputila se put Ravne gore s ciljem pronalaska nekoliko objekata navedenih u Željezničarskoj arhivi. Potraga je završila uspješno, odnosno locirano je 4 od ukupno 5 potraživanih objekata.

Ovo je trebao biti izvještaj s Crnopca, ali pošto su gromovi odlučili opet navaliti na Crnopac Lea nas je zaustavila u tom pothvatu. I tako smo odlučili subotu ipak provesti speleološki i krenuli smo navalno i ambiciozno.

Dana 23.8.2019. (petak), u reduciranom broju u odnosu na planirani, nas 5 krenulo je kombijem prema Crnopcu – Josip Dadić za volanom sa Zoranom Bolonićem kraj sebe, Stipe Tutiš i Nicola Rossi u srednjem redu i Mijo Đerek odzada. Josip i ja (Nicola) imali smo udarni plan za vikend u kojemu bismo odradili 4-5 jama, sve točno isplanirano, do zadnjeg detalja. Polazak iz Zagreba oko 20 – 20:30h. Uz par pjesmica za dušu u kombiju, put je dalje tekao bez greške.

Iako je šampanjac ostao netaknut, istraživanja u jami Oaza rezultirala su velikim vertikalnim i horizontalnim uspjesima. Sve je krenulo u srijedu navečer 19.6. kada je i sam polazak bio u stilu daljnjeg odvijanja logora - prolongiran. Iščekujući Barbaru, dio ekipe napredovao je prema Bauhausu otkrivši da višenamjenska trgovina ima i hladno Daruvarsko za 6kn (uz člansku karticu 5!). Zatim jedan odmor u čekaonici željezničke stanice Gračac, gdje smo pokupili i osmog člana ekipe Lovru Lučeva u točno 1.15h u noći.

Tijekom vikenda 24.05.-26.05.2019. nastavili smo s istraživanjem Oaze. Ovog puta nismo težili spajanju jamskog sustava Crnopac, već smo skromno nastavili u drugim smjerovima. Jama s tisuću upitnika sama po sebi je dovoljan motiv. U jamu smo spustili nešto novog užeta kao pripremu za nadolazeći logor, a potom smo u dva tima krenuli s opremanjem i topografskim snimanjem novih dijelova te raspremanjem i topo snimanjem već poznatih upitnika u Zagorskoj horizontali. Nacrtano je stotinjak metara, a jama ide dalje. J

I ova istraživačka akcija je uspješno završena. Sudjelovali su članovi SO HPD Željezničar i SO PDS Velebit: Ivo Mišur, Stipe Maleš, Ivana Maradin, Danko Cvitković Pješak, Tea Selaković i Tomo Kurečić. 

Tko: Hanžek, Coki, Nela, Milivoj, Nicola, Vuk, Sara, Ines, Lovro, Talaja, Kiki i Milena
Kada: ekipa Vuk, Lovro, Talaja i Milena do 30.4. a ostali do 28.4.
Što se radilo: Oaza i objekti okolo (Kikulja, Ključna jama).
Kako je to bilo: Unatoč ne tako lijepim prognozama u četvrtak je odlučeno da se ide na produženi vikend. Nalazimo se u petak, standardno kod Željezničara i kreće se u 19:00 h. Dobro natovareni Žombi i Sivko pomogli su nam prevaliti put do druge okretaljke. Po putu kiša, po putu pljusak, ali kako dolazimo u Gračac sve staje te odlučujemo bez pauze krenuti dalje. Već prvu večer dolazimo do logora i svi smo mirniji jer smo uspijeli što smo naumili i sada smo sigurni da će prvi tim Kiki i Hanžek uspijeti ući ranom zorom (čitaj oko 11:30 h).

No posla uvijek ima u Sušiku, stoga se sastajemo u petak u 7 sati ujutro ispred Ž-a. U postavi nas je sedam: Milena, Vanja, Valerija, Tila, Vuk, Bili i ja, Zrinka koja je iz Šibenika u Zagreb trebala doputovati  dan ranije javlja kako se autobus ''nije pojavija'', kasnijim uvidom u vozni red počinjemo sumnjati da je ''linost'' bila u pitanju.

Četvrtak, 11.04, dijele se diplome speleolozima pripravnicima i počinje tulum škole. Snijeg, kiša i grmljavina, otprilike su se tim redoslijedom izmjenjivale prognoze za Crnopac, a nakon par čepova viskija ni prognoza za petak ujutro nije se činila najsvjetlijom. Zaključili smo da nema te prognoze koja će nas spriječiti da odemo u Oazu, a pakiranje potrebnih stvari: „to ćemo sutra“. Plan je bio čim raniji polazak u petak, možemo reći da je uspješno proveden.

Tko bi rekao da će se malo brdašce Krpel, smješteno pokraj sela Bistrac, toliko speleološki pročešljavati. Prije istraživanja u moderno doma (u ovom stoljeću), prvo iskrcavanje na Krpel bilo je još 50-ih godina prošlog stoljeća, te su nakon toga uslijedila još neka. Tu počinju sve teorije zavjere o Prkičkama, jamama koje postoje, u kojima je netko bio, koje se nalaze na ne tako velikom brdu i poznaju ih u selu. Ali sve su ovo do sada bile samo bajke, jer o Prkičkama ni traga ni glasa…
Za sve one koji nisu do sada bili s nama i nisu pratili što mi to tražimo, neka brzo prije početka čitanja članka bace oko na članak u Speleologu 66 (Božić, V., Butorac, V., Matić, Z.: Željeznicom do jame – osvrt na početke Željezničara).

Od 23. do 25. studenog, tradicionalno kao i svake godine, održan je Skup speleologa Hrvatske, ovaj put u Ogulinu. Opet je to bila prilika da se speleolozi iz cijele Hrvatske, pa i iz regije, okupe i prezentiraju svoj rad.