Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Od Sušika do Bjelolasice (8.12.2019.)

Dok svi mirno spavaju nedjeljom ujutro, šesteročlana ekipa od koje je jedna Milena koja izlazi iz noćne smjene i skupljamo ju po putu, a ostatak čili i odmorni Hanžek, Vuk, Sara, Nicola i ja (Valerija), zapućuje se u smjeru Drežničkog polja po zadnje metre u ponoru Sušik. Iako su nas htjeli demotivirati nekom tamo vodom koja je sigurno sad u ponoru, odlučili smo sami se uvjeriti možemo li ili ne možemo odraditi naše istraživanje. Po putu se opskrbljujemo tekućim zlatom (odležano Karlovačko) i promatramo zaravnjene površine na kojima ne vidimo vode, te se već zamišljamo svatko u svom kutu blatnjavog kanala.

Nakon poteškoća kod parkiranja naše vjerne bijele strijele uzimamo opremu i odlazimo do Sušika. Vidimo vodu, ignoriramo. Dolazimo pred Sušik i jasno nam je da možemo ili potopiti se na ulaznom dijelu i cijeli dan mokri crtati ili odraditi plan B. Vuk i Nicola ne odustaju, oblače se i idu u izvidnicu. 2 min kasnije vraća se Vuk koji najavljuje roštiljanje na Bjelolasici. Ulazna dvorana prepuna je vode, a na samom ulazu tok je toliko turbulentan da nema sigurnog načina za ulazak.

Brza evakuacija iz Drežničkog polja prema nešto sjevernijem Jasenačkom polju gdje trebamo pronaći stari objekt istražen 1962. godine, zabiti pločicu i provjerit nacrt. Dolazimo do rampe na cesti, gdje zaustavljamo kombi, uzimamo opremu i po azimutu krećemo na koordinate Jame na Siljevači. Topografska karta gadno nas je prevarila gustoćom izohipsi te na kraju sat vremena penjemo po stjenovitim izdancima i preskačemo pukotine. Nailazimo na jamski ulaz i zaključujemo da je to novi objekt koji svakako treba istražiti. Vuk se spušta i crta naš novi 14 m dubok objekt. Za to vrijeme Hanžek i Nicola pronalaze Jamu na Siljevači te se ostatak nas zapućuje tamo. Milena oprema jamu, Hanžek odlučuje prekontrolirat svoju buduću ženu i pobrinut se za njenu sigurnost kao svaki pravi Željezničarski muž. Ostatak ekipe okuplja se oko priručnog ognjišta koje je Nicola tako odlično izradio. Peku se kobasice za muškarce mesojede i karfiol za djevojke vegetarijanke. Hanžek se dere iz jame da nek se netko spusti da prekontrolira nacrt, a Nicola s crvima u guzi koji je cijelo vrijeme sjedio obučen u opremu spušta se dolje. Svi izlaze van, Boltek je 1962. godine dobro obavio posao te jamu nije bilo potrebno ponovno crtati. Obzirom da je već bilo dosta sati, a poteklo je i dosta odležane Karlovačke odlučujemo spustiti se do kombija sigurnijim, ali duljim putem. U Zagreb se vraćamo oko 22 sata.