Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Galileo Galilei

Danas na tržištu ima desetine naprava koje služe spuštanju po užetu. Različitih su primjena i načina izvedbe, no svima im je zajedničko jedno: funkcioniraju na principu trenja između naprave i užeta za spuštanje, pa na taj način učinkovito i sigurno usporavaju spuštanje (tereta). Ovaj jednostavan princip prvi je još početkom 17. stoljeća dokumentirao talijanski matematičar, fizičar i astronom Galileo Galilei. Drugim riječima, temelj svim modernim spuštalicama koje koristimo u jamama (ili u visinskim radovima), udario je talijanski znanstvenik prije gotovo 400 godina - njemu dugujemo prvi descender. Svoj posljednji rad Galileo je napisao u zatočeništvu vlastitog doma (zbog rada na heretičkim idejama o heliocentričnom sustavu). Radi se o Discorsi e dimonstrazioni matematiche intorno a due nuove scienze - Razgovori i matematičke demonstracije o dvije nove znanosti - rukopisu objavljenom 1638. godine, koji postavlja na noge klasičnu fiziku i mehaniku. Djelo je pisano u formi razgovora između dva filozofa i jednog laika, a kroz razgovor Galileo iznosi ideje o tadašnjoj fizici i mehanici. U kraćoj digresiji razgovora o trenju i svojstvima materijala, spominje se autorov mladi (fiktivni) „rođak“ koji je izmislio inteligentnu napravu pomoću koje se spuštao po pletenom užetu s prozora bez ozljeđivanja ruku - što mu se ranije uvijek događalo. U knjizi opisuje kako je dječak uzeo drveni cilindar, otprilike debeo kao štap za hodanje, a dugačak kao od palca do malog prsta. Na njemu je urezao spiralni kanal, i to jedan cijeli navoj dovoljno širok da prihvati uže za spuštanje. 

Sam cilindar smjestio je u drvenu ili limenu kutiju koju je šarkama bilo jednostavno zatvoriti i otvoriti. Zatim je fiksirao jedan kraj užeta uz prozor, te se spuštao svojom napravom: ukoliko bi s obje ruke stisnuo kutiju, mogao je vlastitom snagom zaustaviti spuštanje po užetu, a ukoliko bi oslabio stisak, mogao se spuštati onoliko brzo koliko je želio… Princip rada je, dakle, identičan današnjim napravama za spuštanje, dapače, danas postoje spuštalice za visinske radove koje izgledaju gotovo jednako. Na lijevoj slici je Galileov cilindar za spuštanje (prikazan je bez zaštitnog kučišta) koji je osmišljen i uporabljen prije 400 godina. Na slici desno je Miller Descent Device, moderna sprava koju amerikanac proizvodi za visinski rad na užetu. Izgledaju vam slično?

Prilično je neobično da u Hrvata još nismo pronašli značajnu jamu, ili barem ozbiljniju vertikalu i posvetili ju čovjeku koji je osmislio descender. Da nije njega, naši speleo-bake i speleo-djedovi bi se i danas možda spuštali na Dulfera i Francuza...treba nam nešto više? Hulje, što čekamo?