Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Kapelski kresovi

Uz časne iznimke, većina nas preko zime se speleološki ubuđavila. Posljednje konkretnije terene pamtimo u sušnijim jesenskim danima kada smo u većem broju istraživali na Dinari. Zaredalo se nakon toga mnogo papirnatog posla, pometanja zečića ispod tepiha i u kutovima… 2013.-tu smo tako dočekali mnogobrojni i nabrijani na "posao"... Organizirali smo istraživanje u starom Željezničarskom kvartu u jugozapadnom dijelu Karlovačke županije na inicijativu evergreen špiljara Branka Jalžića (das Bančo). Započeli smo istraživanje Vidovića špilje - radi se o izvor špilji u Drežničkom polju (Ogulin, Drežnica) za koju smo pretpostavljali da je vodenim tokom povezana s poznatim i velikim ponorom Sušikom. Naime, potok Sušik nalazi se na rubu močvarnog polja Lug i ponire u istoimeni speleološki objekt u podnožju brda. S druge strane, ni 500 m zračne linije dalje, nalazi se izvor koji smo naumili istražiti.

Kao iz šarenog Zemljopisnog udžbenika, voda iz izvora teče preko Hrvatski neobrađenog Drežničkog polja i ponovo nestaje u dubinama krša. Susjedni ponor je neistražen pa je to bio drugi zadatak za ovaj vikend. S obzirom da nas je bilo čak dvadeset i četiri, što je i više nego dovoljno, treća ekipa otišla je istraživati novopronađenu obližnju jamu u šumovitom masivu Kapele.

U petak je drugi dio Željezničara krenuo iz Zagreba zajedno s špiljarima iz SU Kraševskih zvira (Ivanec). Ulogorili smo se duboko u šumi Kapele nakon dobrih pola sata vožnje po makadamu i uskoro zapalili kresove. Ujutro se nalazimo s ostatkom Zagrebačke ekipe, kao i s Riječkom vezom, prijateljima koje nismo vidjeli od speleo-skupa u 11 mjesecu. Okupiramo kafić Lika do te mjere da dio nas umjesto na stolicama sjedi na praznim gajbama pive. Rezultat jednog popodneva posla je više nego zadovoljavajući. Vidovića špilja je u cijelosti istražena i topografski snimljena (oko 190 metara). Nakon ulaznog provlačenja dolazi se u osjetno širi fosilni (zasigani) glavni kanal u kojem se ubrzo počinje pratiti vodeni tok. Špilja je dosta zarušena kamenim blokovima i nakon svega 150 metara dolazi se do neprolaznog zarušenja pa vodu nije moguće dalje uzvodno pratiti. Premda je to vrlo vjerojatno, zasad ostaje nerazjašnjeno je li Vidovića špilja spojena s ponorom Sušikom. Priča će zasigurno dobiti svoj nastavak, jer znamo da u Sušiku postoji sifonsko jezero iza kojeg se nastavljaju suhi kanali koji bi mogli biti veza koju smo tražili.

Ponor u Drežničkom polju je dijelom istražen i topografski je snimljeno oko 180 metara kanala. U ovoj špilji postoji zanimljiva perspektiva za daljnje napredovanje - u jednom od suženja osjetno je strujanje zraka, najčvršći dokaz nastavka podzemnih kanala. Suženje je potrebno proklesati i nastaviti istraživanje ovog ponora.

Na kraju posla, pametniji su (mudro) pošali kućama, a 15ak entuzijasta se zaputilo u šumu, unatoč lošoj prognozi. U logoru nas je dočekao dio ekipe koji su istražili i nacrtali jamu Biljež (obližnji toponim) od 50ak metara, pa su nas već čekali s vatricom, u pripremama za večeru. Prespavali smo u šatorima, no tijekom noći nas je budio snijeg koji je  sve jače sipao. Uplašeni da ćemo vozila ostaviti do proljeća, na brzinu smo spakirali logor i pod okriljem noći pobjegli u Ogulin na kavu.

Sudionici: Mario Metelko, Dalibor Jirkal, Ivan Mišur, Lana Đud, Robert Rosić, Bernard Bregar, Danijel Malenica, Martina Borovec, Ruđer Novak, Branko Jalžić, Milivoj Uroić, Davor Andrić (SOŽ), Petra Kovač Konrad (Freatik), Alen Kirin, Andrej Turina, Saša Minihofer (Breganja), Ladislav Juhas, Marko Hajduk, Matija Belač, Nikola Šoštar, Tomislav Kurečić (Kraševski zviri), Ozren Dodič (Spelunka), Lino Pugliari, Tomislav Crnić  (Estavela)

Galeriju fotografija s istraživanja pogledajte OVDJE!