Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Jama Vrisak - početak PUTEK-a (03-05.01.2020.

Vrhunski speleološki rezultat iz 2019. i otkriće jamskog sustava Crnopac odlično se poklopio s obljetnicom 70 godina HPD-a i SO-a „Željezničar“ koju obilježavamo u 2020. godini. Pripreme za sudjelovanje u Putu ekspedicionizma podrazumijevale su, između ostalog, nastavak istraživanja na prostoru Crnopca odnosno speleoloških objekata oko jame Oaza gdje se specifičnom morfologijom mikrolokacije uočio prostor koji se pruža od ulaza jame Oaza prema logoru na jami Vjetrova i gdje je prethodnim rekognosciranjem u 2019. godini otkriveno nekoliko jamskih ulaza. Osim toga, analizom je utvrđena vjerojatnost da se ti objekti u nekom trenutku mogu spojiti sa jamom Oaza i pridružiti jamskom sustavu Crnopac.

S tim na umu, 3. siječnja . – 5. siječnja 2020. godine članovi SO Željezničara u sastavu Zoran Bolonić, Stipe Maleš, Sara Anđela Perić i Josip Dadić uputili su se u jedan od novootkrivenih objekata naziva jama Vrisak, koji u razdoblju od 25.10.-27.10. 2019. istraživan (http://www.speleolog.hr/aktivnosti/izvjestaji/478-nek-se-vidi-raskos-na-crnopcu-25-27-10-2019), ali  se zbog nedostatka opreme stalo na cca 96 metara dubine a tada je procijenjeno kako jama, u speleo žargonu, ide dalje. S obzirom na rečeno ekipa se opremila sa 300 metara špage, postavljačkom opremom i ostalom speleološkom opremom te uz priličan napor u subotu 4.1.2020. oko 14h nastavila istraživanje spustivši se do mjesta gdje je postavljeno zadnje sidrište u prethodno navedenoj akciji. Već nakon prvog sljedećeg sidrišta Josip se spustio u horizontalnu dvoranu uzdužnog oblika (cca 10X30) te na prvi pogled uz vrisak sreće pomislio kako se, začudo, već spustio u horizontalu koja ide dalje. Ipak nakon detaljnog pregleda i prehodavanja dvorane Stipe i Sara, koji su topografski snimali objekt, zatvorili su sve nade da jama ima perspektivu. Dvorana u koju se ekipa spustila sastoji se od dvije etaže od kojih je gornja puna velikog kamenja te se saljevom spaja sa donjom etažom gdje je  na najnižoj točci sedimentno dno veličine 10x10 m, a na bočnim dijelovima kanala uočena je nekadašnja razina vode od cca 2m koje se procjeđuje kroz sitne pukotine koje nemaju perspektivu u smislu speleološkog daljnjeg napredovanja.
Nakon dovršetka topografskog snimanja tročlana speleološka ekipa uputila se prema izlazu te oko 20h i 30 min stigla na logor gdje nas je čekao Zoran Bolonić – Coki sa netom skuhanim bosanskim loncem, čiji je miris ekipa u jednom trenutku osjetila i pratila vraćajući se iz jame. Uz ukusnu večeru te kratke analize i planove budućih akcija na navedenom prostoru, snažni zimski vjetar koji je ugodnu temperaturu od – 2 C stupnja pretvorio u osjet od – 15 C stupnjeva i potjerao nas u vreće za spavanje gdje smo brzo zaspali.  Ujutro nam je Stipe priopćio da mu je dan prije bio rođendan ali brinući se za naše zdravlje u zimskim uvjetima odgodio je tu vijest za nedjelju uz toplu kavicu umjesto u subotu uz vjetar i hladnu pivicu.:-).

Foto: Stipe Maleš - Vuk