Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Ljetni logor SOŽ-a na Cetini - "Cetina 2012"

 „Odlazak s logora L - postaje u nama oblačno“, citat je iz Dnevnika logora na Crnopcu koji je završio 4. kolovoza 2012. Taj isti dan započeo je logor na Cetini, a potrajao je narednih šest dana, do 10. kolovoza 2012. Broj sudionika logora naglo se smanjio (41:6 = Crnopac:Cetina), no time je entuzijazam i želja da se odradi postavljeni cilj naglo porastao. Slično vremenskim prilikama, u šestorki je bilo sunčano. Iz krajnosti u krajnost, sa potpunom redukcijom vode na Crnopcu došli smo na sam izvor Cetine – Jarebica vrilo (Vukovića vrilo) gdje je bez obzira na globalnu sušu, vode za nas bilo napretek.

Cilj ovogodišnjeg logora bio je ponoviti nacrt Gospodske špilje, koja je uz špilju Kotlušu najdulja špilja u izvorišnom području rijeke Cetine. Stari nacrt, objavljen 1973. godine, kao i kasnije intervencije nisu sadržavale profil objekta, a originalne tablice s podacima nisu se sačuvale. Radi tih nedostataka prišli smo izradi novog nacrta. Točnije, cilj je bio nacrtati glavni kanal i pripremiti temelj za speleoronilački dio istraživanja u sjevernom sifonu. Možemo reći da je istraživanje Gospodske špilje poprimilo interdisciplinarni karakter jer smo osim izrade nacrta, mjerili fizikalne parametre špiljskog staništa: strujanje zraka te temperaturu zraka, tla i vode na nekoliko točaka, sakupljali smo faunu i fotografirali objekt.

Povijest istraživanja ove špilje seže u davnu 1776. godinu kada ju je opisao prvi hrvatski speleolog Ivan Lovrić. Gospodsku špilju istraživao je SO HPD Željezničar sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pod vodstvom Branka Jalžića, a iz 1973., potječe nacrt koji prikazuje tlocrt špilje. Nakon Domovinskog rata nastavljeno je istraživanje, topografsko snimanje i ronjenje u Gospodskoj. Istraživani su sifoni i jezera, ali isto tako zabilježeni su i drugi poplavljeni kanali koje je tek trebalo istražiti. Stoga je jedan od ciljeva u 2012. bilo ronjenje u sifonima. Ronioci su radi nedostatka vremena i ljudstva, privremeno odustali od logistički zahtjevnog urona u Gospodskoj i koncentrirali su se na istraživanja izvora Rumin, Ruda, Grab i Kosinac koja su započeli 2011. godine.

Tijekom šest dana kroz logor su prošle 24 osobe iz 7 udruga/klubova/odsjeka, većina njih jednodnevnih gostiju, a njih deset dalo je svoj doprinos u istraživanju; Ruđer Novak i Stipe Tutiš (SOŽ – voditelji istraživanja), Ivana Gruber (SOŽ), Kristijan Hmura (SOŽ), Dajana Hmura (SOŽ, HBSD), Lana Đud (SOŽ, HBSD), Alen Kirin - Galon (HBSD), Domagoj Tomašković (SKS), Goran Rnjak – Vjetar (SO HPK sv. Mihovil), Frane Kožmelj (SDŠ). Logor je dobio i međunarodnu notu jer je špiljom prošao i Aleksandar Mirčev – Sašo, mladi Bugar, nekad špiljar, danas anarhist. Čeka li i nas slična budućnost? Iskreno se nadam J.

Gospodska špiljapoznata i pod nazivima Vrlička, Cetinska ili Gotinjska špilja smještena je u sjeveroistočnom dijelu Kijevske krške zaravni na 430 m nadmorske visine, 650 m sjeverno od izvora Glavaš. Špilju možemo podijeliti u dva dijela i to: gornji neaktivni i donji aktivni dio. Prvih tristotinjak metara od ulaza zidovi i špiljski ukrasi su crne boje što dijelom upućuje na ostatke čađe od baklji, odnosno posjećenost špilje od davnih dana, a dijelom zbog tankog nadsloja te procjeđivanja anorganskog i organskog materijala. Bočni, fosilni kanali tog dijela špilje bogati su speleotemama i vizualno atraktivni. Nakon tog crnog dijela slijedi vertikalni skok od nekih 13 metara, a špilja gotovo u potpunosti mijenja svoj izgled i boju. Brojni splet kanala i labirinta, jezera i sifona te netaknutih špiljskih ukrasa, čine ju zaista impresivnom. Osim geološkog i hidrološkog značaja, špilja ima i veliki biološki, paleontološki i arheološki značaj. U špilji je pronađeno kremeno strugalo iz paleolitika, kameni bat iz neolitika, a brojni keramički fragmenti govore o postojanju neolitskih i drugih mlađih kultura. Iz špilje su otprije poznati skeletni ostaci špiljskog medvjeda Ursus spelaeus, a u ovom istraživanju uočeno je mnogo kostiju raznih životinja kao što su npr. lubanja i zubi špiljskog medvjeda. U biološkom smislu Gospodska špilja je tipski lokalitet za endemski rod i vrstu podzemnog kornjaša Lovricia jalzici Pretner 1979 koji je poznat samo sa svog tipskog nalazišta, a nalazi se i u Crvenoj knjizi špiljske faune RH.

Ovim istraživanjem nacrtano je oko 2000 metara kanala što je bilo i više od planiranog. Osim glavnog kanala, počeli smo crtati bočne kanale te smo ušli u cijeli jedan splet, labirint kanalića, čiji su dijelovi od ranije poznati (topografski snimljeni) ali ima i posve novih dijelova. Kako je tijekom istraživanja nađeno niz perspektivnih upitnika i novih kanala pretpostavljamo i nadamo se da će Gospodska uvelike preći staru horizontalnu duljinu od 3060 metara. Ta pretpostavka daje nam dodatni motiv da za nadolazeći period planiramo nastavak istraživanja suhog dijela, izrade nacrta kao i speleoronilačka istraživanja.

Na kraju, zahvaljujemo nenadanim prijateljima, Vjetru, Galonu, Domagoju i Frani koji su nam se pridružili i uvelike pomogli ovoj lijepoj brojci, kao i g. Vukoviću, vlasniku mlinice i g. Deliću iz vrličkog vodovoda na pomoći oko logistike.

Klasična huljska atmosfera začinila je svaki neformalni dio, a stihovi: „Oj Cetino rode daj mi malo vode…“ i „Oj Cetino rijeko moj je dragi prijeko…“ orili su iz željezničarskog grla.

Literatura:

Jalžić, B., J. Bedek, H. Bilandžija, H. Cvitanović, T. Dražina, S. Gottstein, F. Kljaković Gašpić, M. Lukić, R. Ozimec, M. Pavlek, R. Slapnik et V. Štamol (2010): Atlas špiljskih tipskih lokaliteta faune Republike Hrvatske. Hrvatsko biospeleološko društvo, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Općina Kijevo - Speleološki objekti

Fotografije sa ljetnog logora "Cetina 2012" možete pogledati u našoj foto galeriji.