Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Kroz prašumu i špilju

U nedjeljno jutro, datuma gospodnjeg 14.6. uputila su se dva SKOLovca (Janton i Veljac) te jedan SOŽovac (DaliborK) u okolicu Karlovca. Generalni zadatak je bio obići više objekata na području između Siče i Perjasice (južno od Karlovca, neposredna blizina Korane) za koje nemamo pouzdane koordinate ili kvalitetne nacrte. Većina tih objekata je vjerojatno u arhivi Karlovčana, ali nema veze – ugodna razbibriga i vježba za nedjelju. U našoj arhivi smo izdvojili tri objekta za koje nemamo bogznakakve nacrte, a radi se o dvije jame od 30ak metara životopisnih imena "Objekt N" i "Objekt L" te o Zdenkovoj pećini koja prema informacijama ima oko 100njak metara kanala. Primarni cilj je bio nacrtati navedene objekte, a sekundarni prikupiti GPS-koordinate ostalih objekata na tom području (10ak objekata).

Počeli smo sa potragom za jamom Objekt N koja se nalazi u relativnoj blizini minsko-sumnjivog područja. Nažalost koordinate su očito vrlo neprecizne, a teren je u ovo doba godine prepun diiiivne vegetacije paprati i kopriva te je potraga, iako vrlo detaljna, završila poražavajuće. Hodali kroz paprat jesmo, šamarali se koprivama jesmo, vjerojatno pobrali koloniju krpelja na jajima jesmo, ali jedino što smo našli jesu – šumske jagode – WIN! Nastavili smo prema Objektu L, za kojeg već u postojećoj arhivi stoji da ga je „nemoguće naći bez lokalnog stanovništva“....to je bilo '58.... Ne treba napominjati da je lokalno stanovništvo iz '58 odavno pošlo orat' nebeske njive, a zamijenila ga je flora 2metarske paprati i popratnog bilja. Ne možemo reći da nismo uživali, dapače, čini nam se da smo našli odličan teren za trening za buduće ekspedicije u trope – 100% vlaga, paprati u veličinama od „do cica“ do „preko glave“, povremeni pljuskovi... Ovaj puta ni šumskih jagoda... Naravno odustali smo i od „uzimanja koordinata“ (čitaj: probijanju kroz paprati) za ostale objekte na tom području – jednostavno je krivo doba godine za to...a možda i krivi sastav ljudi :)

Pomalo već u raspoloženju „koji glupani“ krenuli smo prema Zdenkovoj pećini koja se nalazila u dosta pitomijem području – nedaleko od sela Siča. Ovaj puta je stanovništvo bilo ipak živuće i čulo je za pećinu te nam daju kakve-takve upute. Fun fact – svakog tko smo pitali „za smjer“ nas zove na ručak, koji mi uporno odbijamo...Valjda nas je više mamio naš nutritivni obrok od 2-3 banane, jednog pakiranja jafa keksiju, jedne paštete, nešto kruha i litra vode.... „Koji glupani“ je opet bio lajtmotiv... :)

Pećinu smo uspjeli naći jer se nalazi kraj samoga puta (to je očito domet naših sposobnosti za rekognosciranje :) ) te je izbetonirana kao veliki šaht (1x1m). Fun fact – u postojećim nacrtima i opisima ulazna vertikala se spominje kao „20m“ ili „10m“, a moramo napomenuti da smo naišli na najmanju vertikalu na svijetu – cca 2m...taman tolko da ti glava s kacigom skoro pa viri van, ali opet nedovoljno da možeš išta drugo raditi osim bespomoćno gledati u tu rupu na stropu prostorije. No, kako je ostatak pećine u potpunosti odgovarao opisu (prema našem mutnom sjećanju), rekli smo da smo pogodili ispravnu pećinu. Vidjet ćemo kada preklopimo sa postojećim nacrtom. Koordinate uzete, vlak napravljen, profil nacrtan – iskustvo rekognosciranja – neprocjenjivo :)