Speleološki odsjek HPD "Željezničar"

Veternica, 16.05.2012

Pošto je ove godine na speleološkoj školi izostavljen odlazak u Veternicu, zbog Sindroma bijelog nosa, neposredno nakon objave da je Veternica zdrava i završetka škole pali su dogovori o pohodu na istu.

Tako se vesela družina koju su činili neki ovogodišnji školarci: Najla, Mario, Ivana, Miloš i Davor, njihovi vrli instruktori: Petra, Daria - Darinka, Matija, Milivoj i Tesla, te kolega iz AOŽ-a Milas, u srijedu 16.05. uputila na savladavanje Veterničkih čari. Polazak sa Črnomerca protekao je poprilično glatko. Uz već svima poznato kašnjenje, al sada ćemo za to okriviti kišu, napola mokri, u Veternicu smo ušli oko 18:30h.

Nakon kratkog razgledavanja i upoznavanja sa turističkim djelom, veselo nas je dočekalo Smrdljivo jezero koje je sa lakoćom savladano. Slijedilo je malo majmunarenja i klanjanja Ramzesu, za što je kolega Milas rekao da je vrhunac njegovog provlačenja. I onda nas je ugledao, Pakleni kanal. U novo pečenim pripravnicima nesto je zaigralo. Na savladavanje kanala prvi su krenuli Mario i Miloš. Jedna ruka naprijed, jedna nazad i idemo. Uz stenjanje kao muzičku podlogu i tehničku podršku Tesle stigli su do male dvoranice u kanalu. Ispali su na glavu, polugolih leđa i stražnjice. Ubrzo su se veselom trojcu pridružile Daria i Ivana za koje možemo reći da su kanalić prošle s lakoćom. Iako je i to upitno ako u obzir uzmemo da si je Ivana palila kombinezon karbitkom te da se Daria zaljepila za blato. Nakon kratkog obitavanja u dvoranici, izlazak iz kanala popratilo je još glasnije stenjanje, skidanje „nepotrebne“ opreme (kaciga i karbitki) i puno smijeha.

Uz proširene, za neke sužene, vidike krenuli smo dalje. Kroz Pakao do prekrasne nam Plaže. Uz pentranja, malo tobogana, nesto znoja i iskrenja, podosta gunđanja od nekih pojedinaca, stigli smo do našeg odredišta. Slijedilo je unošenje povećih količina slatkoga i tekućine u organizam. Uz smijeh, čišćenje karbitki i analize prijeđenog puta, dok se nekolicina zaputila i do slapa Viktorija. Nakon okrijepe dio družine zaputio u Bijelu dvoranu dok je drugi dio ekipe strpljivo čekao da se neki obračunaju sa karbitkama. Čvrsto odlučeno, kupujem elektriku. U Bijeloj dvorani smo se prošetali po nacrtu, podijelili prijašnja iskustva iz Veternice i time smo našu malu avanturu priveli kraju. Po izlasku smo zagubili Dariu i upoznali novu nam kolegicu Darinku koja nam svojim nepodovštinama izlazak nije nimalo olakšavala. Uz pjevušenje pjesama starih boy bendova i zahvaljivanja na postojanju alpinizma od strane pojedinaca, svi čudom živi i čitavi, iz Veternice smo izašli oko 23h. Avanturu smo službeno završili na Črnomercu kod Trovača uz pivo i ćevape.